....još jučer poljupcima mi smo se borili......

Danas na vijestima slušam o zabrani homoseksualnih brakova,o zabrani pobačaja i da bi se trebale poduzeti mjere smanjenja masturbacije kod djece!
Molim? Zar sam ja to dobro čula? Užasno me to razljutilo!
Pa ne mogu vjerovati da neki ljudi mogu biti toliko primitivni! 200 000 Hrvata je protiv homoseksualnih brakova,mnogi smatraju da se prema homoseksualnim osobama odnosi preblago. Pa dobro ljudi,gdje ste se vi rodili? Koliko konzervativni i zaglupljeni možete biti da ne shvaćate da su homoseksualci normalni ljudi kao svi mi ostali,nisu oni krivi što su rođeni takvi kakvi jesu,biti homoseksualac je normalna stvar! Crkva se miješa u politiku i također se protivi homoseksualnim brakovima,pa zar ne bi crkva prva trebala stati u obranu takvih osoba? Ako toliko vjeruju u Svevišnjega,onda valjda znaju da ih je ON stvorio takve kakvi jesu i trebali bi dozvoliti svima ljidima da budu sretni da se međusobno nadopunjuju. Zašto homoseksualni brak smeta 200 000 osoba? Oni ne dozvoljavaju nekim ljudima da budu sretni,diskriminiraju ih! Pa zar mi ne živimo u slobodni u svojoj zemlji? Ako naše seksualno opredjeljenje određuje crkva i vlada,onda to nije demokracija! to je krajnja diskriminacija!
Drugo što sam spomenula,govori se o zabrani pobačaja! Opet crkva miješa svoje prste u to! Kažu da je to oduzimanje prava na život i kršenje Božje volje!
Također smatram da su to besmislena baljezganja! Odluka o pobačaju je naša osobna stvar a ne stvar crkve i politike.
Očito nekima nije jasno da ako zabrane pobačaj u Hrvatskoj,djevojke koje neželjeno zatrudne,i koje smatraju da su premlade da rode i ne žele ni pod koju cijenu zadržati dijete jer će im to upropastiti školovanje i ostatak života,djevojke koje jednostavno nisu spremne za porođaj i uzdržavanje djeteta će i dalje ići na pobačaje,samo što će se onda u državi napraviti još gora situacija jer će se onda pobacivati na crno ili će djevojke odlaziti u druge zemlje na pobačaj! Moguće da će biti više samoubojstava kod djevojaka jer neće znati pronaći izlaz iz takve grozne situacije!
Moje mišljenje je da se takvo nešto ne bi trebalo zabraniti,ni pomišljati o zabrani toga!
Treća i poslijednja stvar je smanjenje masturbacije među mladima.
Kakve su to gluposti? Koliko znam masturbacija je sasvim normalna,prirodna i ljudima urođena potreba! Ako je to nešto nezdravo,samo naprijed u zabrani masturbacije! Ali stvarno je pretjerano uopće spomenuti takvu glupost! Na koji način masturbacija smeta politici ili crkvi ili bilo kome drugome?
To je osobni odabir svakog čovjeka i to nije ništa opasno ili nezdravo,niti ikome smeta ako neka osoba masturbira. Kad sam to čula na vijestima,nisam vjerovala da naša vlada i svi ostali koji donese tako neke odluke mogu provaliti to u javnost i govoriti o tome na televiziji! Izjavom da se masturbacija mora smanjiti stvarno su pokazali primitivnost i glupost! Sramite se! Mene je zbog ovakvih situacija sram što živim u ovoj državi!

ponekad u životu ipak nije sve kako smo očekivali....
ponekad moramo biti jaki i gledati u naprijed...
ponekad nam je jako teško....
ponekad ispadnemo budale....
ponekad se razočaramo u najdražim osobama....
ponekad smo shrvani od bola....
ali zato su tu oni koji nas vole najviše na svijetu od prvog dana našeg života,oni su tu da nas ojačaju,da nas ohrabre!
ponekad moramo zaboraviti neke stvari....
Ponekad moramo OPROSTITI!
ponekad prođe i ono najbolje...
ponekad nam jednostavno nije do komunikacije s ostalima....
ponekad se ponašamo katastrofa....
ponekad moramo razumjeti tuđe osjećaje.....
ponekad moramo imati puno tolerancije prema nekome...
ponekad,ako to jako želimo,to nešto se i vrati....
ponekad moramo shvatiti da ne možemo uvijek biti sretni....
ponekad se moramo oko nečega potruditi....
ponekad od nečega moramo odustati.....
ponekad na kraju ipak sve ispadne dobro....

U zadnje vrijeme stalno razmišljam o životu...
Zašto živimo???
Zašto smo baš ovdje gdje jesmo??
Zašto nam se događa to što nam se događa??
Zašto ne možemo kontrolirati to što nam se događa??
......i još bezbroj pitanja mi prolazi kroz glavu........

ponekad sanjam......

sanjam tatu.....

....drži me za ruku....dok šećemo livadom....oko nas je bijelo cvijeće....govori mi kako me voli...ja ga zagrlim...teku nam suze.... najsretnija sam osoba u svemiru....

i tad se probudim.....
još polusnena mislim da je to stvarnost....
onda shvatim da sam u krevetu....shvatim da sam se probudila...shvatim da sam to samo sanjala....shvatim da to više nikad neću osjetiti...

obuzme me neki odvratan,zastrašujuć osjećaj....
više nikad neću osjećati tatine tople ruke...topao zagrljaj....
neću više nikad gledati njegove duboke plave oči...
neću ćuti njegov glas...
neću više nikad slušati njegove savjete....njegove pametne misli....

To me shrva potpuno....plačem kad nitko ne vidi....moji jecaji odzvanjaju....nema nikog da me čuje...
da me utješi....

nema veze...ja ne želim da me itko tješi...
moju tugu i bol mogao bi ukloniti samo on.... MOJ TATA!!moj jedini tata kojeg više nema...

ljudi kažu: sve prolazi s vremenom...vrijeme liječi sve rane....

LAŽU!!!

OVAKVE RANE NIŠTA,BAŠ NIŠTA NE MOŽE IZLIJEČITI!!
to traje zauvijek....

to se može samo prikriti na neko vrijeme...
i skuplja se u čovjeku...skuplja...skuplja...

A onda u nekom trenutku pukne.....BUMM...i opet suze,jecaji....
nakon toga je bar malo lakše...

Neke rane lakše se podnose jer postoji nada....nada za tim : vratit će se..

Za mene nema nade....jer znam da ga ništa ne može vratiti...

U ovakvim trenucima uvijek se sjetim onog dana u bolnici...kad smo sjedali u hodniku ispred tatine sobe mama,braco,TATA i ja....

Mene i Petra je grlio...ja sam plakala...bojala sam se da će završiti ovako kako je završilo...
on je vidio da ja plačem i plakali smo zajedno....govorio je:ne plači..sve će dobro završiti...
tad je postojala nada....a sad ja više nema......

Najviše razmišljam o životu zbog njega...zbog mog tate....

Pitam se jesam li mogla što promijeniti..??

nisam...
i nitko ništa ne može promijeniti...
u životu ništa nije slučajno...
sve se događa s nekim razlogom...ali nitko ne zna što će se dogoditi u bilo kojem trenutku...
zato je život najveća zagonetka...

Svoju predodžbu o Bogu imam na neki svoj način...

Ne vjerujem u raj i pakao....ni u prve ljude...pa ni u ono da je Bog stvarao zemlju u 7 dana

Vjerujem da je Bog neka sila koja upravlja našim životima...i da živimo živote poslije života sve dok ne dosegnemo najvišu točku savršenstva...najjače vjerovanje samo u Njega i njegovo postojanje sve dok nas on tek u tom trenu ne uzme k sebi...

Mrzim neke situacije što mi se događaju....i ljuta sam na Boga u nekim groznim trenucima...ali onda se vratim onom svom mišljenu da je od rođenja sve odsuđeno...i tako se moralo dogoditi....

Iako stvarno ne vidim razlog zašto živimo...živim najbolje što mogu...najbolje što hoću...

Volim sve ljude koji mene vole....najviše svoju mamu,zatim brata i ostatak obitelji...

A za kraj...možda čak postoji BESMRTNOST(o kojoj govori ova pjesma koja svira.....MY IMMORTAL).....tj...život poslije života..u nedogled....no nitko nikad to neće saznati....